|
Pojam sigurnost je i na našim prostorima vrlo brzo
ušao u svaku poru društvenog djelovanja. Sigurnost je i prije bila utkana u sva
naša djelovanja ali se na drukčiji način realizirala i doživljavala. Ranih 90-tih
dolaskom višestranačja i novih oblika ekonomskog djelovanja, pojavila se
potreba za redefiniranjem sigurnosti i načina za ostvarenjem i razvojem posebno
privatne sigurnosti. Prepoznavši nove oblike i potrebe za sigurnošću, naša
država uvodi, nesavršen, ali u tom trenutku izuzetno koristan i poticajan Zakon
o zaštiti osoba i imovine kojim se utiru smjernice razvoja novoj brzo rastućoj zaštitarskoj
djelatnosti. Od samih početaka pa sve do danas, težnja pružatelja usluge
zaštite kao i krajnjih korisnika je bila postizanje optimalne zaštite za
njihove individualne potrebe. Optimalna zaštita u svakom pojedinačnom slučaju
znači isključivo - integralnu zaštitu koju je bez obzira na njen opseg potrebno
promatrati kao jedinstvenu i nedjeljivu.
Što je sigurnost?
Od
početka bavljenja ovom djelatnošću sam u potrazi za odgovarajućom definicijom
koja bi kao u slučaju stvaranja sustava zaštite mogla definirati i liniju
razgraničenja između štićene površine i svega onoga što je izvan zone štićenja,
odnosno izvan perimetra. Do danas je moj prvotni pokušaj definiranja pojma
sigurnosti doživio brojne promjene. Trenutno prema slobodnom prijevodu i mojim
razmišljanjima sigurnost je najbliža slijedećoj definiciji:
Sigurnost je sustavno
uspostavljena zaštita koja ima cilj zaštititi ljude i njihove aktivnosti,
informacije, uređaje i opremu od namjernog i/ili slučajnog neovlaštenog
djelovanja koje ima cilj nanošenja štete pojedincima i tvrtkama te njihovom
ugledu.
Nakon
ove definicije možda je bolje postaviti pitanje: što danas ostaje izvan te zamišljene
zone sigurnosti? Najeminentniji stručnjaci koji su svoje živote posvetili
proučavanju sustava sigurnosti tvrde da ne postoji apsolutna sigurnost. Mogli
bismo se na temelju toga složiti da svuda oko nas postoji doza nesigurnosti. Ta
nesigurnost se svakim danom sve više povećava.
Da
li za svaku osobu, poslovni proces ili imovinu onda postoji maksimalna
sigurnost? Postoji, ali je sigurnost dinamičan proces koji danas uspostavljene
mjere zaštite, već sutra može učiniti neprihvatljivim. To pokazuje primjer općepoznatih
terorističkih napada na SAD 11 rujna 2002. godine. Nikada prije tog datuma
civilni zrakoplovi nisu bili korišteni kao oružje s tako razarajućim
djelovanjem na ljudske živote i imovinu čije se posljedice šteta zbrajaju još i
danas. Međutim, nešto drugo ovdje valja istaknuti, a to je promjena koncepta kontrole
leta civilnih zrakoplova i zračne sigurnosti. Prije navedenih napada, nakon
saznanja o otetom zrakoplovu kontrola zračne plovidbe bi najčešće oslobađala
zračne koridore za slijetanje u traženu zračnu luku. Nakon 11. rujna saznanje
da je zrakoplov otet i da se približava nekom od većih gradova ili značajnijoj
meti, bilo bi dovoljno da ga se u krajnjem slučaju prisilno obori na zemlju.
Integralna sigurnost
Vratimo
se pojmu integralne sigurnosti. Prostorija centralnog dojavnog sustava,
nadzorni centar ili server soba imaju nešto zajedničko. Zbog svojeg značaja
pravi su primjeri primjene integralnog koncepta zaštite. Zbog toga ih možemo
promatrati kao središnje mjesto integracije fizičke, tehničke i logičke
(informacijske) zaštite.
Za
posebno važne štićene objekte je uočeno da sama tjelesna i tehnička zaštita ne mogu
pružiti odgovarajući stupanj sigurnosti, pa se u međusobnu interakciju i
integraciju uvodi i informacijska zaštita. Doba samo fizičkog štićenja objekata
s jednim „nabildanim“ zaštitarom na ulazu su stvar prošlosti. Sve veću važnost
informacijske zaštite možemo vidjeti na slijedećem primjeru štićenja jednog
radnog procesa ranih 90-tih godina gdje je novi privatni vlasnik čim je preuzeo
tvrtku uveo mjere tjelesne i tehničke na ulazima i unutar tvornice, te rigorozne
preglede vlastitih zaposlenika i posjetitelja prilikom ulaska u zaštićeni krug
tvornice. Međutim, istodobno je zaposlenicima unutar tvornice bilo omogućeno fotografiranje,
scan-iranje i slanje e-mail poruka bez nadzora i kontrole. Taj otvoreni
komunikacijski kanal je bio između ostalog korišten za slanje povjerljivih
dokumenata izvan tvornice.
Upravo
zato prilikom uspostave zaštite na objektima od posebnog značaja treba naglasiti
potrebu i posebno posvetiti pažnju na četiri neizostavna elementa za punu
funkcionalnost integralnog sustava sigurnosti:
1. ljudski
faktor (zaposlenici, korisnici sustava, posjetitelji, …)
2. pisane
procedure postupanja,
3. redovito
periodičko testiranje sustava i primjene procedura,
4. stalna
edukacija
Kako provesti sustav sigurnosti?
Zaposlenici
moraju biti upoznati sa sigurnosnom politikom tvrtke u kojoj rade i moraju je
se pridržavati. Sigurnosnu politiku donosi uprava i menadžment. Povremeni ili
stalni posjetitelji, servisno osoblje i svi oni koji ulaze u štićeni prostor
moraju biti također upoznati sa sigurnosnim mjerama koje se na objektu provode.
Za ulazak u najzaštićenije dijelove poslovnog procesa posjetiteljima treba
zabraniti ulazak, ili im omogućiti ulazak uz stalnu pratnju i nadzor ovlaštene
osobe. Za ulazak u posebno štićeni prostor obavezno je potrebna prethodna
najava i evidencija kod osobe zadužene za sigurnost na štićenom objektu. Na
ljudski faktor se nadovezuju pisane procedure postupanja koje vrijede kako za
zaposlenike tako i za posjetitelje. Bez jasno pisanih i objavljenih procedura ne
može se očekivati preuzimanje odgovornosti zaposlenika i posjetitelja u slučaju
štetnog događaja. Zato je vlasniku i upravi od izuzetne važnosti da su
procedure o svakodnevnom radu i ponašanju na štićenom objektu primjenjive i da
su napisane u suglasju između voditelja proizvodnog procesa i voditelja poslova
sigurnosti. Njihovi glasovi bi trebali imati jednaku težinu, a mjeru i svođenje
na zajednički nazivnik daje uprava tvrtke definiranjem poslovne i sigurnosne
politike tvrtke. Uprava već pri definiranju strategije razvoja tvrtke daje
smjernice i određenu vrstu projektnog zadatka voditeljima proizvodnje i
sigurnosti.
Jednom
uspostavljeni sustav sigurnosti svoju učinkovitost mora potvrđivati neprestano od
00-24 sata dnevno i 365 dana u godini. Upravo to daje ovom poslu veliku zahtjevnost
što predstavlja i izazov, te potrebu za redovitim periodičkim testiranjima sustava
i primjenom propisanih procedura. Vjerojatno je to jedan od razloga zašto se sve
više mladih visokoobrazovanih ljudi uključuje u neke od poslova tjelesne,
tehničke i informacijske zaštite. Kao jedan od najboljih praktičnih primjera nadzora
i kontrole valja spomenuti uvođenje i primjenu sustava kvalitete u tvrtkama po
ISO sustavu koji kao preduvjet održanja sustava kvalitete propisuje redovne
interne i vanjske provjere efikasnosti sustava.
U praćenju primjene novih tehnologija i zadržavanja
već uspostavljenih mjera sigurnosti presudan značaj zauzima stalna edukacija ne
samo zaposlenika i pružatelja usluga zaštite, nego i korisnika i posjetitelja
koji se nađu u štićenom prostoru. Čest je slučaj instaliranih sustava zaštite
vrhunskih tehničkih karakteristika koji se u praksi koriste samo u svojoj
osnovnoj funkcionalnosti jer prije primopredaje nije obavljena odgovarajuća
edukacija korisnika sustava koji na taj način nisu upoznati sa svim
mogućnostima sustava. Kriteriji za uspostavu integralnog sustava zaštite kreću
od odabira lokacije i građevine, opsega zaštite i primjene mjera koje će se
implementirati. O međusobnoj interakciji različitih sustava zaštite biti će
riječi u slijedećem nastavku ovog članka.
Trackback(0)
|