Samo
stolić?
Nedavno sam odlučio
kupiti stolić za svoje kućno računalo. Nakon surfanja webom izabrao sam robnu
kuću specijaliziranu za prodaju namještaja. Imena nećemo spominjati, ali
vjerujem da će čitatelji na osnovu vlastitog iskustva znati o kojoj se tvrtki
radi.
Kada sam izabrao
stolić, od zaposlenika na odjelu zatražio sam račun. Prodavač je tražio da mu
izdiktiram svoje ime i prezime, te broj telefona. Iznenađen, upitao sam zašto
prikupljaju osobne podatke kupaca, kad im zaštita takvih podataka povećava
troškove poslovanja? Mladić mi je odgovorio kako je samo JMBG zaštićeni osobni
podatak, a „politika“ je njihove tvrtke da bez traženih podataka nije moguće
podići robu na skladištu!? Tog sam trenutka mogao odustati od kupovine, jer je
za prikupljanje osobnih podataka potrebna moja privola, ali i izjava trgovačke
kuće o tome za koje se svrhe podaci prikupljaju, koliko će ih dugo čuvati, te
obećanje da ih se neće zloupotrebljavati. Kad sam to spomenuo prodavaču, samo
me zbunjeno gledao, vjerojatno misleći kako ima napornih kupaca koji bez
potrebe zanovijetaju.
Prozivanje!
U slučaju
uskraćivanja privole, trgovac bi mogao odbiti pružanje usluge, što nije problem
jer takve „kosooke“ stoliće prodaju i drugdje. No prevladala je radoznalost, pa
sam pristao na igru. Dobio sam račun u dvije kopije, na kojem su bili ispisani
moji osobni podaci. Jednu sam kopiju ostavio na blagajni prilikom plaćanja, a s
drugom sam otišao do skladišta, gdje su mi je oduzeli na šalteru i ostavili me
da bez ikakvog dokaza o kupovini čekam dvadesetak minuta, sve dok se nije
pojavio skladištar koji je viličarem dovezao robu i na sav glas izvikivao
prezimena kupaca. Neobična procedura koja nagoni na razmišljanje. Što bi se
dogodilo da sam prošetao do automata za kavu, ili do WC-a? Za to vrijeme bi
netko drugi mogao preuzeti robu koju sam ja platio! Kakva je to poslovna
„politika“ koja prikuplja osobne podatke, da bi kupca ostavila bez računa i
izdavala robu „na povjerenje“, nakon glasnog prozivanja!
Zaštita prava
Ovakva je praksa još
jednom pokazala balkansku zaostalost i manjak poštovanja prema kupcima, koje se
ostavlja bespomoćne, bez računa i drsko ih se proziva kao u vojsci.
Nagnalo me to na
razmišljanje o širem kontekstu zaštite prava pojedinca. Iako je ovaj portal namijenjen informacijskoj sigurnosti, čini mi se da bi stavljanje problematike u širi kontekst doprinijelo
boljem razumijevanju ove problematike.
Zaštita pojedinca,
jednakost pred zakonom, bratstvo svih ljudi bez obzira na rasu, vjeru i
uvjerenja, tekovine su europske civilizacije, koja se povijesno razvila s
procesom emancipacije građanstva od feudalne vlasti. No temelj tog procesa je
u kulturnim postignućima stare Grčke i
tradiciji kršćanstva.
Kršćanstvo
propovijeda jednakost svih ljudi pred Bogom i slobodu pojedinca da djeluje u
skladu sa svojom savješću.
Povijest slobode pojedinca
Grci su nas zadužili
demokracijom, upravljanjem zajedničkim poslovima na takav način da svi slobodni
građani mogu sudjelovati u odlučivanju. Grčka
filozofija insistiranjem na korištenju razuma i preispitivanjem svega
umjesto slijepog slijeđenja tradicije i običaja, doprinijela je razvoju
znanosti, ali i subjekta, pojedinca koji razmišlja, odlučuje i djeluje
slobodno, slijedeći svoja uvjerenja. Sokrat je prvi govorio kako slijedi svoj
unutarnji glas, svoga „demona“.
Emancipiranje građana
od okova feudalizma predstavlja daljnji korak u oslobađanju čovjeka kao
individue. Jednakost pred zakonom, političke slobode, pravo glasa, udruživanja
i sloboda govora dio su tog civilizacijskog „paketa“ prava. Hegel je istočne
civilizacije nazivao pretpovijesnima. Radi despotizma kao tipičnog oblika
vlasti, zastale su na „prirodnoj“ razini i
nisu razvile osobne, subjektivne slobode, niti znanost i tehnologiju.
No samo čovjek čija
egzistencija nije ugrožena može se smatrati slobodnim. Današnji građanin
iznajmljuje svoj rad poslodavcu osam sati dnevno, pet dana u tjednu, unutar tog
vremena je njegova sloboda ograničena. Ekonomska razvijenost je tako nužan
uvjet slobode pojedinca.
Zakoni
Drugi je uvjet pravna
sigurnost, odnosno zakonska zaštita i odgovarajuća praksa u kojoj se te slobode
poštuju i primjenjuju.
Mnoštvo je zakona
koji pružaju pravnu zaštitu pojedincu. Usvajanjem Zakona o zaštiti osobnih
podataka u lipnju 2003. Hrvatska je učinila još jedan korak u ubrzanom
približavanju pravnim standardima Europske unije.
“Nitko ne smije biti
izvrgnut samovoljnom miješanju u njegov/njezin privatni život, obitelj, dom i
prepisku, niti napadima na njegovu/njezinu čast i ugled”, stoji u Općoj
konvenciji UN o ljudskim pravima (1948.)
Ustav Republike
Hrvatske u članku 23 jamči fizičku zaštitu pojedinca, člankom 34 ne dopušta
miješanje u obiteljsko i drugo okruženje, dok člankom 37 propisuje tajnost i
zaštitu osobnih podataka.
Kazneni zakon
sankcionira u članku 130 povredu tajnosti pisama i drugih pošiljaka, u čl. 131
neovlašteno snimanje i prisluškivanje, a u čl. 133 nedozvoljenu upotrebu
osobnih podataka. Dodajmo k tome čl. 132 koji brani otkrivanje profesionalne
tajne. Zaštitu pojedinca reguliraju i brojni drugi zakoni, poput Zakona o radu,
Zakona o telekomunikacijama, Zakona o elektroničkoj trgovini, zaštiti potrošača
itd.
Uloga tehnologije
Današnje je vrijeme u
mnogo čemu paradoksalno. Iako pojedinac ima veća prava nego ikad u povijesti, u
isto vrijeme njegov osobni život nikada nije bio u tolikoj mjeri ugrožen.
Tehnologija u tome igra dvostruku ulogu. Prva, utopijska, jest u oslobađanju
čovjeka od mukotrpnog rada i omogućavanju slobodnog vremena. No tehnologija kao
sredstvo oslobođenja osamostaljuje se, te postaje samoj sebi svrha, cilj kojem
sve više služi i sam čovjek, kojeg se podčinjava zahtjevima za ekonomičnošću,
mehaničkom mjerenju vremena, te trci za profitom.
Briga o osobnim podacima - znak civilizacije
Komunikacijsko-informacijska
tehnologija olakšava prikupljanje informacija o svakome od nas. Mnogi, pola u
šali, pola u zbilji, mobitel nazivaju „tracking device“. Iako je prisluškivanje
bez sudskog naloga zabranjeno, država traži od operatera „nadzor“ nad
komunikacijama. Sustavi poput Eschelona u stanju su pretraživati komunikacije
prema broju telefona, ključnim riječima, boji glasa. Kupujući kreditnom
karticom na sve strane ostavljamo tragove. Surfajući skupljamo kolačiće
(cookies), pomoću kojih se prikupljaju informacije o našim interesima i
navikama. Prvi puta kada nam se na nekoj web stranici ponudi nešto besplatno,
pod uvjetom da otkrijemo svoj identitet, kolačići se povezuju s našim imenom,
tvrtkom za koju radimo itd. Kako razmjena takvih podataka nije u mnogim
dijelovima svijeta izričito zabranjena, lako je zamisliti otkud iznenadna
pojava spama u kojem nam se nude robe i usluge u skladu s našim interesima.
Stoga briga o osobnim podacima pokazuje stupanj
civiliziranosti organizacija i tvrtki koje ih prikupljaju. Jasna izjava kojom
se kupcu daje na znanje se podaci mogu prikupljati samo uz njegovu privolu, da
ih neće zlorabiti izvan svrhe za koju je dana privola, pruža ne samo dokaz da
se slijedi slovo zakona, već pokazuje razumijevanje duha zakona i znak je
poštovanja prema osobi s kojom smo u poslovnom kontaktu.
Trackback(0)
 |
TrackBack URI for this entry
