|
Svrha testiranja je postizanje prihvata plana poslovnog kontinuiteta od strane organizacije, odnosno sukladnosti sa svim zahtjevima koje pred plan poslovnog kontinuiteta postavlja uprava poduzeća.
Planovi mogu biti i neuspješni u odnosu na očekivanja zbog nedovoljnih ili netočnih predviđenih mjera oporavka, grešaka u dizajnu ili primjeni rješenja. Testiranje može uključivati sljedeće faze:
- testiranje poziva kriznog komandnog
tima
- tehnički test prelaska s primarne na
sekundarnu lokaciju
- tehnički test prelaska sa sekundarne
na primarnu lokaciju
- test aplikacija
- test
poslovnih procesa
U pravilu, testiranje se minimalno provodi svake dvije godine. Problemi identificirani tijekom inicijalne test faze mogu se prenijeti u fazu održavanja plana i mogu se iznova testirati tijekom sljedećeg ciklusa testiranja. Pri prihvaćanju plana poslovnog kontinuiteta, potrebno je izvršiti procjenu da li uvođenje mjera predviđenih planom koninuiteta poslovanja predstavlja adekvatan odgovor na nastup identificiranih rizika.
No, osim čiste “tehničke” prihvatljivosti mjera oporavka, nužno je da su one sukladne ciljevima, politikama i etičkim stavovima organizacije. Tako npr. neka mjera oporavka može biti cjenovno prihvatljiva organizaciji (uzmimo kao primjer relokaciju na sekundarnu lokaciju koja je udaljena 100 km od mjesta gdje živi većina zaposlenika i nalazi se u ruralnom, prometno slabo povezanom području), ali ne i zaposlenima. Neka mjera oporavka, iako je vrlo efikasna (npr. “vruća” lokacija za povrat podataka i ponovnu uspostavu servisa i usluga) može biti previše skupa i samim time neće biti prihvatljiva za one koji imaju financijski interes ili ulog u poslovanju organizacije. Naposlijetku, često se u praksi događa, osobito u financijskom i bankovnom sektoru da je neka mjera oporavka prihvatljiva organizaciji po svim promatranim kriterijima, ali nije u skladu sa zakonskim propisima, odnosno legislativa zahtijeva dodatne mjere.
Prema tome, pri prihvaćanju mjera određenih planom potrebno je u mjerljivim jedinicama izraziti koje su mjere oporavka prihvatljive svim uključenim stranama, ulagačima, organizaciji, zakonodavcu i klijentima organizacije. Vrlo često u praksi se uspješno koristi metodologija PMI instituta te PRINCE standarda, pošto obje koriste kvantitativne pokazatelje, dapače, inzistiraju na njihovoj mjerljivosti. Stoga se pri prihvatu mjera plana oporavka mogu koristiti neki ili svi od navedenih kriterija:
- jesu li svi kriteriji prihvata kvantitativno mjerljivi?
- da li je postizanje mjera oporavka pod zadanim uvjetima realistično?
- da li je grupiranje kriterija realistično, tj. da li su kriteriji prihvata u konfliktu?
- da li su uzeti u obzir svi kriteriji prihvata koji bi činili plan oporavka kompletnim?
U pravilu, kvantitativni pokazatelji koje se može koristiti pri procjeni prihvata su neki ili svi od navedenih:
- točno vrijeme, datum i sat oporavka pojedinih funkcija
- dozvoljeno trajanje vremena prekida usluge
- minimalno osoblje potrebno za ponovno uspostavljanje usluge na određenom nivou
- nivo funkcionalnosti usluge koja se ponovno uspostavlja
- kapaciteti potrebni za ponovno uspostavljanje usluge
- trošak razvoja sekundarnih kapaciteta ili oporavka pojedine usluge
- trošak održavanja sekundarnih kapaciteta potrebnih za oporavak
Dakle, ne postoji objektivan razlog zašto organizacija ne bi pri procjeni kriterija prihvata koristila klasičnu metodologiju ključnih pokazatelja (KPI - Key Performance Indicators) koja je već uvriježena u poslovnom svijetu, osobito u njegovom projektnom dijelu. Njihova primjena na plan kontinuteta poslovanja odlično se uklapa u čitavu paradigmu procesa, u kojoj dobar plan mora pomiriti tehničku uspješnost projekta s očekivanjima svih uključenih strana, odnosno onih koji imaju svoj interes u uspješnom kontinuitetu poslovanja i postojanja neke organizacije. Na taj način moguće je objektivno sagledati budući uspjeh uvođenja plana kontinuiteta poslovanja u odnosu prema mjerljivim kriterijima koji se uspostavljaju neposredno na početku izrade plana.
Temeljna metodologija vođenja projekata sustavno je izložena u knjizi "Managing Successful Projects with PRINCE2".
Trackback(0)
 |
TrackBack URI for this entry
