Portal za informacijsku sigurnost

Što je zapravo BSA?

BSA je međunarodno udruženje proizvođača komercijalnog poslovnog softvera u kojem se stalno mijenja članstvo, zadnje je promijenjeno na jesen – već duže vremena su članovi Adobe, Audodesk, Microsoft, Corel, i mnogi drugi. Članovi postoje svjetski i regionalni i nisu isti – koji put je netko svjetski član, ali u nekoj regiji nije aktivan. To isto zbunjuje ljude – onda dobiju popis koji ne uključuje npr. Apple – Apple u Hrvatskoj nekoliko godina nije bio aktivan. Udruženje je bazirana u Washingtonu, SAD, a za Europu u Londonu.

Što je svrha odnosno cilj BSA?

BSA je osnovan zato da promiče u jednom glasu one interese koji su zajednički svim članovima koji su proizvođači poslovnog softvera – nema članova koji proizvode igrice, video prava i slično. Jedan dio po kojem je BSA najpoznatiji je pravna zaštita prava njegovih članova – proizvođača softvera od neovlaštenog umnožavanja, korištenja ili distribucije. BSA sa druge strane olakšava donošenje zajedničkog stava industrije u pogledu najrazličitijih pitanja koja se pojavljuju između te industrije i drugih industrija, najčešće su to moderne industrije koje se dodiruju sa softverskom. Dakle, BSA nastoji artikulirati interes tako da bi se dobio zajednički stav koji je u najširem interesu. Osim toga, oni isto služe kao glas industrije u razgovorima sa zakonodavcem odnosno sa drugim faktorima koji imaju utjecaj na tržište u kojem oni posluju. To mogu biti više stručne djelatnosti – doprinos u poznavanju tehnologije i objašnjavanju funkcije tehnologije kada se rade novi propisi, bilo autoregulacija, bilo da se nađu bolja rješenja koja će zajedničko tržište na neki način učiniti učinkovitijim. Mi u BSA imamo dosta obrazovnih aktivnosti, događaja usmjerenih na podizanje javne svijesti o intelektualnom vlasništvu i specifičnim propisima vezanima za korištenje digitaliziranih djela.

Koja je veza između informacijske sigurnosti i onoga što radi BSA?

Ona je višestruka. Informacijska sigurnost je jedan aspekt sigurnosti poslovanja, sigurnosti osobnosti – sam pojam informacijske sigurnosti ima različite aspekte, i čitatelji ovog Portala su sa time vjerojatno dobro upoznati. Budući da ta sigurnost djelomično osim u načinu upravljanja resursima podrazumijeva i tehničke aspekte, onda je, osim hardvera sa kojim mi naravno nemamo veze, i pitanje softvera. Kao što se zna, što BSA već ističe godinama, kada je softver instaliran bez dopuštenja, odnosno licence, on može doći iz izvora koji je na neki način kompromitirao tehničku ispravnost i sigurnost, niti će takav softver imati tehničku i korisničku podršku proizvođača. Dakle, softver možda neće raditi na način kako je predviđeno, i on može negativno utjecati na razne načine – može biti narušena sigurnost rada za korisnika, njegovog proizvodnog procesa. Može u doslovnom smislu omogućiti nekome drugome da provodi operacije na informacijskom sustavu tog korisnika na način koji ne samo da je nedopušten, nego je i opasan za poslovanje – može doći do krađe ili izmjene podataka, ili nedostupnosti sustava. Sa druge strane, sigurnost poslovanja se može narušiti i s pravnog aspekta jer je korištenje nelicenciranog softvera nezakonito.Kada imate program koji kopirate, instalirate ili koristite bez licence, a licencu je najbolje definirati kao dopuštenje, ako niste kupili dopuštenje onda to ne smijete instalirati. Dakle, takav jedan oblik narušavanja sigurnosti je naprosto da radite nešto nezakonito čak i kada ne dođe do problema na tehnološkoj razini ili problema od malicioznog upada – već ste narušili sigurnost jer ste izloženi inspekcijskim nadzorima, zahtjevima nositelja prava na tom softveru kojeg koristite bez dopuštenja.

Koje represivne metode država može iskoristiti vezano za nelegalan softver?

One su u Hrvatskoj vrlo široke – Hrvatska je modernizirala svoje zakonodavstvo tijekom više godina, i tu smo se izjednačili sa ostalim zemljama i harmonizirali sa EU. Ugradili smo najsuvremenija rješenja tako da imamo vrlo široku zaštitu. Kada kažemo represivno, tu ima dio postupaka koji mogu inicirati nositelji (vlasnik) prava na tom softveru, kao i one koje pokreće država.

Postoje u pravu tri glavna vida – prekršajni, koji se uglavnom u Hrvatskoj odvija putem Državnog inspektorata koji na temelju rezultata inspekcija pokreće postupke pred prekršajnim sudovima. Nadzor Državnog inspektorata provodi se bilo po službenoj dužnosti bilo po prijavi bilo koga zainteresiranog, pa time i BSA.

Onda postoji građanski dio u kojem može nositelj prava tužbom zahtijevati razne stvari kao što je prestanak neovlaštenog korištenja, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, naknadu štete, plaćanje zakonski određenog penala u visini dvostruke tržišne vrijednosti, objavu u novinama, i dr.

Konačno postoji i kazneno-pravna zaštita koja je u Hrvatskoj osobito jaka, čak se može reći i jača od ostalih zemalja u regiji i EU – naime, u Hrvatskoj je svako korištenje autorskog djela bez dopuštenja istovremeno i kazneno djelo. Tako da je tu zakonodavac pokazao jasnu namjeru da tome stane na kraj.

Koje su konkretne kazne?

Za prekršajni postupak propisane su novčane kazne i druge mjere, kao naprimjer, oduzimanje predmeta počinjenja prekršaja ili zabrana obavljanja djelatnosti kojom se povrjeđuje autorsko pravo. Za prekršaje odgovara pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, kao i obrtnik, trgovac-pojedinac, te fizička osoba koja je povrijedila autorsko pravo. Za pravnu osobu kazna je propisana u rasponu od 5.000 do 50.000 kn, a u slučaju prekršaja počinjenog radi ostvarivanja materijalne koriste, kazne su propisane u dvostrukom iznosu.

Kazneni zakon za kazneno djelo povreda autorskog prava propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 3 godine, a u slučaju kaznenog djela kojima je ostvarena imovinska korist ili prouzročena šteta veća od 30.000 kn, propisana je kazna od 6 mjeseci do 5 godina zatvora.

Koje ovlasti ima Državni inspektorat na terenu, kada dođe u tvrtku?

One su opisane Zakonom o državnom inspektoratom, tako da nema puno sporova oko nadležnosti, piše vrlo jasno u kojem opsegu inspektorat nadzire nedopušteno korištenje autorskih djela. Gospodarski inspektori su ovlašteni pregledati, snimiti, fotografirati i dr. poslovne prostore, uređaje, opremu, kao i dokumentaciju, te su nadalje ovlašteni oduzeti predmete i dokumentaciju koji mogu poslužiti kao dokazi u daljnjem postupku, izuzeti uzorke, te oduzeti predmete koji su nastali počinjenjem, odnosno koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja, odnosno kaznenog djela. Ovisno o naravi i težini povrede, inspektor može naložiti i privremenu zabranu obavljanja djelatnosti kojom se povrjeđuje zakon.

Da li inspektorat može ući u tvrtku bez sudskog naloga?

Može. To je vrlo važna odlika tog postupka u Hrvatskoj koja se isto pokazala kao značajna – u borbi za ograničavanje nelegalnog korištenja softvera zakonodavac je dopustio razne stvari. Naravno, inspektorat ne može ući krajnjem korisniku u osobni stan, za to treba sudski nalog. Međutim, tamo gdje se obavlja poslovna djelatnost može ući bez naloga i tražiti informacije koje su potrebne da bi ocijenio zakonitost poslovanja. Također je treba napomenuti da onemogućavanje nadzora ili nepružanje zatraženih informacija, dokumentacije ili drugih materijala predstavljaju zaseban prekršaj propisan Zakonom o državnom inspektoratu.

Obično BSA poistovjećuju kao produženu ruku Microsofta – koliko u tome ima istine?

To je percepcija koja nije nerazumljiva zbog raširenosti softvera kojeg proizvodi Microsoft – budući da je Microsoft gotovo na svakom računalu kao operativni sustav, a i MS Office kao aplikacija je gotovo jednako često instalirana, onda naravno da ljudi vide da BSA u svojim aktivnostima štiti interese koji se tiču Microsofta. Međutim, mi kada radimo kampanje kod srednjih i velikih korisnika to ni izbliza nije tako – mi smo prošle godine imali nekoliko akcija koje su rezultirale javnim priopćenjima kao npr. u nedavno objavljenom u medijima slučaju TŽV Gredelj d.o.o. iz Zagreba, gdje prilikom inspekcije Državnog inspektorata nije pronađen nijedan primjerak nelicenciranog Microsoftovog softvera – tamo je u pitanju bio Autodeskov softver. Isto tako imamo situacije u kojima je Adobe dominantan. Nije pogrešna percepcija da je interes Microsofta velik, ali nije točna percepcija da je BSA produžena ruka Microsofta, u bilo kojoj mjeri veća od bilo kojeg drugog člana – svi oni plaćaju i financiraju djelatnosti BSA i nitko ne financira nešto u čemu nema interes.

Na koji način BSA može pomoći kupcima softvera?

Rekao bih – cjelokupnom aktivnošću koju sam naveo, pa i zakonodavnom kojom se štite i interesi krajnjeg korisnika. Naši su krajnji korisnici uglavnom poslovni subjekti, pa i pojedinci kada se bave poslovnom djelatnošću. Mi nastojimo olakšati zakonitost poslovanja na način da im dajemo informacije o licencama, sustavu licenciranja svakog pojedinog člana, nastojimo upozoravati na prednosti koje donosi zakonito korištenje softvera kao što su korisnička podrška, povećana sigurnost i tako dalje. Mi nadalje nastojimo u suradnji sa distributerima naših članova podići razinu komunikacije i dostupnosti informacija o tome što predstavlja zakonito korištenje, pa korisnici mogu koristiti naše web stranice, a imamo i specifične djelatnosti kao što je upravljanje softverskom imovinom o kojem imamo različiti broj dokumenata koji mogu pružiti dovoljan broj informacija. Na web stranicama imamo formulare koji pokazuju kako se vodi evidencija softvera – to treba voditi centralizirano, u većim organizacijama na većem broju servera i klijenata se često nađe softver za koji administratori često i ne znaju.

Koje su koristi od pravilnog upravljanja softverskom imovinom?

Te koristi mogu biti velike – one su i ekonomske i poslovne, i u krajnjoj instanci vezane su za zakonitost poslovanja. Prednosti su također porezne prirode – to se može otpisati kao trošak, pravilnim knjigovodstvenim vođenjem može se odbijati amortizacija, može se povećavati vrijednost imovine društva, a svako društvo može odabrati najpodesniji način licenciranja i tako ostvariti dodatne popuste. Mi ove godine radimo specifično sa računovodstvenim i poreznim savjetnicima kako bismo povećali informiranost i povećali korist za korisnike softvera.

Jedan pravni aspekt se stalno provlači vezano za zaštitu informacija – ako imamo nelegalni softver i podatke koji su stvoreni sa tim softverom, kakav je status tih podataka? Da li je vlasnik tih podataka i dalje ta tvrtka?

Sami podaci koji bi bili uneseni u aplikaciju ne bi promijenili status. Međutim, kao što je prethodno već spomenuto, zakonski je određeno obvezno oduzimanje predmeta koji predstavljaju rezultat počinjenja kaznenog djela, odnosno prekršaja. Nadalje, zakonski je određeno i obvezno oduzimanje imovinske koristi ostvarene počinjenjem kaznenog djela ili prekršaja. Prema tome,  nisu isključeni slučajevi u praksi u kojima bi nadležna pravosudna tijela mogla primijenit takve striktne zakonske odredbe ovisno o svim okolnostima počinjene povrede.

Česta je pojava da djelatnici kompanije kopiraju službeni softver na privatni hardver – koji je status tog softvera i podataka koji su stvoreni takvim radom?

Tu ima više aspekata – jedna je stvar da vrlo često kada se kupi licenca, da je dopušteno takvo kopiranje – postoje licence koje dopuštaju da se kopira softver na hardver koji se koriste izvan mjesta rada. Dakle, tu se prvenstveno treba rukovoditi onime što se određuje u licencnoj dokumentaciji.

Ono što je rađeno izvan radnog vremena, tu sudska praksa u Hrvatskoj nije razvijena – u Italiji je to puno razrađenije, stupnjevano je – ono što je napravljeno izvan radnog vremena, izvan radnog zadatka i izvan opreme koja pripada poslodavcu je privatno vlasništvo dotične osobe. Ono što je napravljeno u okviru radnih zadataka, izvan radnog vremena i na svojoj opremi, poslodavac već ima neko pravo, itd.

Kako procjenjujete koji bi bili pravni rizici ukoliko bi zaposlenik neke tvrtke producirao određeni rad za poslodavca na privatnom hardveru ali uz pomoć službenog softvera za koji nije bilo ovlaštenje da se kopira?

Tu imamo previše nepoznanica, i mislim da bi bila osobna odgovornost zaposlenika, a možda i suodgovornost poslodavca ukoliko je poslodavac naložio takvo kopiranje. Može doći i do oduzimanja računala.

Za kraj, što je Vaše mišljenje zašto ima toliko nelegalnog softvera?

Prema procjeni posljednje globalne studije o stopama softverskog piratstva koju su ove godine objavili BSA i IDC, sada smo na 54%...

… kada bi bio toliki postotak ukradenih automobila, to bi bila katastrofa.

Mnogi policajci koji su radili na tome će reći da je njihova frustracija bila da je u društvu percepcija krađe šteke cigareta provalom na kiosku štetnija od kopiranja softvera. Bio sam dobio jedan podatak u MUP-u da se u Hrvatskoj na softveru krade jedan auto prosječne vrijednosti dnevno. To je problem – naše društvo je slijepo za intelektualno vlasništvo. Naša privatizacija je provedena da se ni u jednom slučaju nije procijenilo intelektualno vlasništvo. U tom smislu se i društvo ponaša – ljudi do prije 5-6 godina uopće nisu percipirali stupanj nezakonitosti, makar je to postalo kazneno djelo. Tu je naprosto integracija u EU puno doprinijela, uvjeti poslovanja su postali sličniji onima u drugim zemljama pa ljudi kada vide da legalan softver funkcionira u drugim zemljama lakše prihvaćaju takvu činjenicu, a prednosti korištenja legalnog softvera sam već prije naveo. Pitanje cijene softvera po meni je deplasirano, jer je načelo tržišne ekonomije da je cijena primjerena onome koliko tržište podnosi. Danas se pitanje legalnosti softvera više ne postavlja, jer su ljudi uvidjeli da povećana produktivnost i porezni odbitak je potpuno ekonomski opravdan, tako da se razmišljanje u društvu promijenilo.

Treba se podsjetiti da smo u Hrvatskoj krenuli od razine 92% nelegalnog softvera, koja je bila kao u Rusiji (94%), pa iako je sada 54% to je ipak veliki pad. Treba imati na umu da kada se padne ispod 30%, da je svaki daljnji pomak puno teži, pa se smatralo u SAD kada su došli na 27%, da više nema smisla ulagati u legalizaciju, ali su ipak uspjeli doći na 21%. Malom inkrementacijom dodatnog ulaganja ipak je moguće postići rezultate. Sada ima 7 ili 8 zemalja ispod 30% - Novi Zeland, Finska, SAD i sl. Zapravo se nastavlja pad stope softverskog piratstva, a očekujem da će Hrvatska u iduće 3-4 godine biti ispod 50% - eventualno bi kriza mogla usporiti taj proces. Mi smo u zadnjih 10-tak godina imali neprekinuti pad osim 1997. godine kada je bila kriza likvidnosti, ali se nakon toga pad nastavio – mi smo u regiji među vodećima, a u široj regiji (istočna Europa) smo u sredini, i to je u skladu sa našim ciljevima.

Sljepilo za intelektualno vlasništvo nikako nama samima ne služi – mi smo još uvijek zemlja u tranziciji – moramo biti svjesni dok god ne vidimo vrijednost intelektualnog vlasništva, mi ostajemo u tranziciji. Nema niti jedne zemlje koja cijeni intelektualno vlasništvo da je ostala u tranziciji.

Moderno gospodarstvo počiva na znanju kao imovini…

TrackBack URI for this entry

Komentari (1)